Hasanaginica (Alija Isaković)

19. Maj 2009.

HasanaginicaHasanaginica je bosanska i bošnjačka usmena balada, koja je nastala između 1646. i 49. u okrilju begovske bošnjačke porodice iz Imotske krajine koja je tada bila dio Bosanskog pašaluka i vjerovatno se prepričavala sa koljena na koljeno po Imotskom i okolini, dok je nije otrgnuo od zaborava 1774. talijanski putopisac, etnograf Alberto Fortis nazivajući je “morlačka balada” (morlačka = ilirička).

Prvi put je objavljena u njegovoj knjizi “Put po Dalmaciji” u Veneciji. Od tog trenutka su se počeli nizati prijevodi ove pjesme na raznim jezicima svijeta. Veliki umovi toga vremena kao Johann Wolfgang Goethe (1775), Walter Scott (1798), A. S. Puškin (1835), Adam Mickiewicz (1841) su samo neka od imena koja su prevodila “Hasanaginicu”. Za “Hasanaginicu” se s pravom može reći da je jedna od najljepših i najzadivljujućih balada, koja je ikad nastala.

Hasanaginica je služila i kao predložak za prvu bošnjačku operu, a premijerno je izvedena u Sarajevu 2000. godine. Libreto je napisao Nijaz Alispahić, kompoziciju Asim Horozić, režiju je vodio Sulejman Kupusović, a u naslovnoj ulozi nastupila je primadona sarajevske Opere Amila Bakšić. (izvor: wikipedia na bosanskom)

U PDF fajlu vam se nalazi dramski tekst koji je po baladi napisao Alija Isaković.

Hasanaginica (Alija Isaković) – PDF format


Zapis o zemlji

18. Maj 2009.

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna

Rekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna

Mehmedalija Mak Dizdar


Putevi

21. April 2009.

Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu
Ideš prema meni. I u jurišu
Smijući se i plačući
Pred sobom
Sve čistiš
i ništiš

Pročitaj ostatak ovog unosa »


Zašto tone Venecija

15. April 2009.

Gledam u nebo iznad Venecije.
Ništa se promijenilo nije, posljednjih
sedam milijardi godina. Gore, ima Bog. On
stvorio je Svemir, u Svemiru sedam milijardi
svjetova, u svakom svijetu bezbroj naroda, mnoštvo
jezika, I po jednu – Veneciju.

Pročitaj ostatak ovog unosa »


Kasaba na granici (Nekrolog jednoj čaršiji)

10. April 2009.

Jedrene sam prvi put vidio prije dvadeset godina, u desnom uglu zemljopisne karte, sasvim pri dnu.
Samo tri crvena kruga na zelenom.
Poslije je Jedrene bilo drugo pitanje na maturi:
sesnaest clanova rusko-turskog ugovora o miru potpisanog 24. septembra 1829. u Jedrenu.

Pročitaj ostatak ovog unosa »


Ćilim

10. April 2009.

Moj dragi rodjak zvao se Ahmetaga Dzumhur. Njegova zena bila je Dudihanuma. Ahmetaga Dzumhur, od miloste zvani Kajmo, bio je gradski smetljar u Konjicu. U stvari on je bio opcinski podvornik cija je prva duznost bila da cisti dva ili tri sobicka u staroj opcinskoj zgradi, da raznosi rijetka pisma ili pozive, da pomete konjicke sokake, da u sumrak upali nekoliko gradskih fenjera i da ljeti polije glavnu ulicu konjicke carsije. Imao je magare, kolica i bure sa crijevom i strcaljkom.

Pročitaj ostatak ovog unosa »


April na Sirkedžiju (Nekrolog jednoj čaršiji)

10. April 2009.

April bane u tijesne sokake Sirkedzija kao pijani kicos s koferima punim sunca.
April uvijek dugo putuje do Sirkedzija na karoserijama automobila.
April uskace u odzake cevabdzinice, viri iz nabora iznosenih porhetskih haljina, igra na sakatim repovima pijetlova, ozeleni zalosne vrbe za tarabama, uspava sve zute macore i osvijetli ljubicasti “beze” na usnama prodavacica.
April odsjeda na prasnjavim tavanicama po Sirkedziju.
Pročitaj ostatak ovog unosa »